Fudbalski klubovi u Sarajevu predstavljaju raznovrsnu i bogatu sportsku scenu, u kojoj se prepliću profesionalni, (polu)amaterski i omladinski kolektivi. Osim najpoznatijih klubova poput FK Sarajevo i FK Željezničar, koji imaju dužu tradiciju u zemlji i nižu uspjehe u bosanskohercegovačkom fudbalu, glavni grad Bosne i Hercegovine dom je i brojnim drugim klubovima manje ili više lokalnog značaja.
Tu je FK Bosna Sarajevo, najstariji član Univerzitetskog sportskog društva, kao i FK Hrid, osnovan 1960. godine, koji djeluje u nižim ligama. FK Novi Grad Sarajevo fokusiran je na omladinski razvoj i rad s mladima, dok je FK Olimpik Sarajevo, poznat kao “Vukovi”, ostavio snažan trag osvajanjem Kupa BiH i borbom u Premijer ligi, iako je ugašen 2021. godine.
Tu su i manji, ali klubovi jasnih ciljeva – recimo, FK Vratnik, čuvar sportskog duha sarajevskih mahala i organizator memorijalnog turnira posvećenog Asimu Ferhatoviću. Zatim FK Pofalićki, koji od 1936. njeguje amaterski fudbal, te OFK Biser 96, orijentisan na omladinske selekcije i poznat po tome što su kroz klub prošli igrači poput Harisa Duljevića.
Ne treba zaboraviti ni klubove kao što su NK SAŠK Napredak, koji baštini tradiciju još od 1910. te simbolizuje spoj sporta i kulture, kao i SFK 2000 Sarajevo, najtrofejniji ženski klub u državi koji dominira Premijer ligom i redovno nastupa u evropskim takmičenjima. Svi oni imaju svoje navijačke grupe na Balkanu, proporcionalno značaju.
Pored navedenih, Sarajevo ima i niz amaterskih klubova i škola fudbala, poput FK Respekt, FK El-Tarik i FK Saobraćajac, koji dodatno obogaćuju sportsku ponudu i daju priliku djeci i mladima da kroz sport grade svoje prve korake.
Ovaj pregled donosi sve relevantne informacije o fudbalskim klubovima u Sarajevu, njihovoj istoriji, postignućima i ulozi u lokalnoj zajednici, i sigurno će vas zanimati ako ste fan nogometa u Bosni. Mnoge od tih ekipa trenirali su selektori reprezentacije BiH u nogometu.
A ako jeste, tada vam i klađenje na golove na Formula online kladionici, kao i azijski hendikep mogu predstavljati čistu zabavu.
H2: FK Željezničar
Fudbalski klub Željezničar iz Sarajeva je jedan je od najprepoznatljivijih i najtrofejnijih nogometnih kolektiva u Bosni i Hercegovini. I danas takmiči u Premijer ligi BiH, a glavni konkurenti su mu Zrinjski, Sarajevo i FK Borac Banja Luka.
Klub je osnovan 15. septembra 1921. kada su radnici Željezničke radionice pod vođstvom Dimitrija Dimitrijevića, zajedno sa ostalim entuzijastima iz radničke zajednice, uspeli da skupe sredstva za kupovinu lopte, dresova sa motivom lokomotive te za zvaničnu registraciju kluba kod sarajevskog podsavеза. Kao prvi radnički klub u gradu, Željezničar se od samog početka suočavao s brojnim izazovima koji su proizlazili iz konkurencije etabliranih, nacionalno orijentisanih timova.
Prvu javnu utakmicu klub je odigrao 17. septembra iste godine protiv tada dominantnog SASK-a, s evidencijom od oko 500 gledalaca. Meč je izgubljen 5:1. Međutim, ubrzo su usledile pobede u prijateljskim susretima, što je klub postepeno učvrstilo i pokazalo ljudima da nije baš sve “crno”.
Godinama je igrao Željezničar nižerazredne lige, a posle izvesnog vremena zahvaljujući dominaciji na terenu i impresivnoj gol-rezultati – uključujući i rekordnu pobedu od 18:0 nad jednom od ekipa – uspeo je da se plasira u viši rang takmičenja.
Zbog ograničenih finansijskih resursa na početku je ekipa trenirala na vojnom vježbalištu na Čengić Vili (Egzercir), dok su tadašnji klubovi npr. SASK-a, ili najbolji bivši igrači Hajduka iz Splita i Slavijini nogometaši posedovali bolje razvojne uslove. Većinu svoje tradicije Željezničar je izgradio igrajući u sarajevskim ligama, dok su utakmice u prvoj jugoslovenskoj ligi bile rezervisane za druge, jače ekipe.
Nakon drugog svetskog rata, kada je nogomet u Bosni i Hercegovini ponovo dobio na značaju, klub se obnovio i uspeo da osvoji prvo takmičenje u okviru Bosne i Hercegovine, čime je stekao pravo da se plasira u prvu ligu Jugoslavije. Međutim, nakon formiranja novog kluba „Torpedo“ (kasnije poznatog kao Sarajevo) od strane gradske vlasti, većina talentovanih igrača iz Željezničara preusmerena je ka tom kolektivu – jedini koji je uspeo da ostane veran je, uz otpor, igrač Joško Domorocki. Ovaj događaj je imao dugoročne posledice, a period oporavka i konsolidacije trajao je sve do sredine 1950-ih, kada se Željezničaru ponovo vratila prilika da nastupa u najvišem rangu.
Došlo je do zlatnih dana na Grbavici, gde je u sezoni 1971/72. tim osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Te godine, pod vođstvom trenera Milana Ribara, Željezničar je ostvario impresivan niz rezultata – tek četiri poraza, devet neriješenih mečeva, i 21 pobedu uz gol-razliku +35. Tadašnji igrački sastav, u kojem su značajna imena poput Josipa Bukala (koga su zvali “jugoslovenski Muller” i “Mister Gol), Bože Jankovića i Josipa Katalinskog, postavio je temelje za budući uspjeh, a uspomene na te sezone i danas izazivaju divljenje među navijačima.
Na domaćem terenu, Željezničar svoje utakmice igra na stadionu Grbavica, koji od 1953. godine doživljava nekoliko značajnih renoviranja. Prvi dogovoreni potez bio je izgradnja nove tribine krajem šezdesetih, dok su kasnije, posle reintegracije Grbavice, obnovljene i postavljene fiksne stolice, čime je kapacitet smanjen ali su i uslovi značajno unaprijeđeni. Premda stadion danas ne ispunjava UEFA standarde, nesumnjivo je simbol jednog vremena. Na njemu se i danas ori pesma “Manijaka” (The Maniacs) – vatrenih navijača koji prave odličnu atmosferu.
Klupska historija je obeležena brojnim trofejima. Pored osvojenih nacionalnih prvenstava u Jugoslaviji i BiH, Željezničar je više puta osvojio Kup BiH i Superkup. Poseban značaj pripada evropskim nastupima, a najznačajniji je plasman u polufinale Kupa UEFA tokom sezone 1984/85. kada su pod vođstvom Ivice Osima bili na korak da se izboru za finalne faze takmičenja. U evropskim nastupima, klub se susretao s jakim protivnicima iz Belgije, Italije, Škotske i drugih zemalja, a na terenu su bronzani nastupali i reprezentativci Jugoslavije i kasnije Bosne i Hercegovine – imena poput Ivice Osima, Mehmeda Baždarevića, Josipa Katalinskog, Edina Bahtića, Harisa Škore i Edina Džeke ostavila su dubok trag.
Željezničar ima bogatu tradiciju i u domaćim derbijima, pri čemu je najveći rival, klub Sarajevo, s kojim se susreće u onom poznatom gradskom derbiju koji je simbol lokalne strasti i rivaliteta. Ovi susreti, uvek ispunjeni strastvenim navijačkim aktivnostima, predstavljaju jedan od najznačajnijih događaja na bosanskoj nogometnoj sceni.
Pored sportskih uspjeha, značajan deo identiteta kluba čine i brojni poznati bivši igrači, čije ime i danas ostaju sinonim za tradiciju Željezničara, a među njima su i legenda Ivica Osim, koji je kasnije postao i cijenjeni trener, kao i drugi reprezentativci koji su svojim igrama podigli ugled kluba na međunarodnoj sceni.
Kroz skoro vek istorije, FK Željezničar je prebrodio mnoge izazove, od ratnih godina do finansijskih poteškoća, ali je uvek uspevao da se vrati u vrh nogometne scene BiH. Njegov uspjeh, kako domaći tako i evropski, te snažna veza s navijačkom zajednicom, čine ga jednim od najvažnijih stubova bosanskog sporta.
Ovo bogato nasleđe, isprepletano sa teškim trenucima i nezaboravnim uspesima, nastavlja da inspiriše nove generacije igrača i navijača, osiguravajući da ime Željezničara ostane upamćeno kao simbol borbenosti, tradicije i ljubavi prema nogometu.
Zanimljivo je da je za OFK Željezničar igrao i sudac Irfan Peljto.
H2: FK Bosna Sarajevo
Fudbalski klub Bosna iz Sarajeva osnovan je 1947. godine i važi za najstarijeg člana Univerzitetskog sportskog društva Bosna, koje okuplja više sportskih kolektiva sa univerzitetskom tradicijom. Od samog početka, klub je bio više od običnog sportskog tima – predstavljao je spoj sporta i akademske zajednice glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Svoje prve utakmice FK Bosna je igrao već krajem iste godine kada je osnovan, a kroz rane faze razvio se u stabilan takmičarski kolektiv. Klub je nastupao u tadašnjim Republičkim ligama, a kasnije i u okviru druge lige bivše Jugoslavije, što se smatralo značajnim uspjehom. Posebno se ističe plasman u gornji dio tabele u sezoni 1968/69, kada je Bosna zauzela visoko treće mjesto u svojoj zoni.
Danas klub igra svoje utakmice na pomoćnom stadionu Koševo, čiji kapacitet iznosi oko 500 gledalaca. Iako je u savremenom fudbalu uglavnom prisutan u nižim ligama Kantona Sarajevo, FK Bosna zadržava važnu ulogu u razvoju mladih talenata kroz svoju omladinsku školu. Trenerski kadar i stručno vođenje omladinskih selekcija ulažu značajan trud u sportski i lični razvoj djece i omladine.
Klub je poznat i po imenima koja su ostavila trag u domaćem fudbalu – među njima su Želimir Vidović, Said Fazlagić, Damir Mirvić, Šener Bajramović, Branislav Petričević, te mnogi drugi. Zanimljivo je da je i poznati pjevač Muhamed Fazlagić svojevremeno nosio dres ovog kluba kao centralni bek.
FK Bosna Sarajevo nosi nadimak „Studenti“, što dodatno potvrđuje njegov identitet vezan za obrazovanje, akademski duh i sportski razvoj mladih ljudi. Iako danas djeluje daleko od svjetla profesionalne scene, klub i dalje ima svoju bazu entuzijasta, igrača i trenera koji svakodnevno rade na očuvanju tradicije i sportskog duha koji je star više od sedam decenija.
H2: NK Hrid
Fudbalski klub Hrid (nogometni klub Hrid), jedan je od starijih sarajevskih niželigaških kolektiva, osnovan davne 1960. godine. Iako ne pripada krugu najpoznatijih klubova iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, Hrid ima svoju priču i dugogodišnju tradiciju koju čuva u okviru lokalne fudbalske zajednice.
Klupske boje FK Hrid su crvena, što simbolično odražava borbeni duh i strast prema igri. Klub se takmiči u okviru nižih liga Kantona Sarajevo, a njegov najveći uspjeh zabilježen je u sezoni 2012/13, kada su osvojili Kantonalnu ligu – što je istovremeno i najzvučniji trofej u istoriji kluba, koji funkcioniše na amaterskom ili poluprofesionalnom nivou, uz skromnu infrastrukturu.
H2: FK Novi Grad Sarajevo
Fudbalski klub Novi Grad Sarajevo je lokalni fudbalski kolektiv koji djeluje na teritoriji opštine Novi Grad, jedne od najnaseljenijih opština glavnog grada Bosne i Hercegovine. Iako nije prisutan u vrhu seniorskog takmičenja, klub je prepoznat kao važan oslonac za razvoj omladinskog fudbala u Sarajevu.
Klub ima sjedište na adresi Trebinjska 1A, a treninzi se organizuju na više lokacija unutar opštine, čime se pokazuje ozbiljnost u pristupu radu sa mladima. FK Novi Grad se prvenstveno fokusira na rad sa mlađim uzrasnim kategorijama – pionirima, kadetima i juniorima, pružajući djeci i omladini kvalitetne uslove za treniranje, takmičenje i napredovanje.
Zahvaljujući posvećenim trenerima i stručno osmišljenim programima, klub iz godine u godinu privlači sve veći broj roditelja koji žele da njihova djeca rastu uz sport. Mnogi talenti svoje prve fudbalske korake naprave upravo ovdje, u zdravom i podsticajnom okruženju koje njeguje timski duh, disciplinu i ljubav prema igri.
Iako trenutno bez izražene seniorske selekcije u višim ligama, NK Novi Grad Sarajevo predstavlja važan temelj lokalne fudbalske zajednice. Njegova uloga se ne ogleda samo u sportskim rezultatima, već u činjenici da djeci nudi alternativu – prostor za zdrav razvoj, prijateljstvo i učenje kroz sport.
H2: FK Olimpik Sarajevo
NK Olimpik Sarajevo, popularni “Vukovi”, osnovan je 3. oktobra 1993. u ratom zahvaćenom Sarajevu. U tom trenutku, formiranje kluba delovalo je gotovo nemoguće – nije bilo terena, infrastrukture, niti ligaškog sistema. Ipak, grupa entuzijasta na čelu sa Ramizom Krilaševićem, Šefkijom i Edhemom Okerićem, Suadom Osmanagićem, Sakibom Trtićem i Mustafom Ruvićem osnovala je klub, motivisana idejom da sport treba da opstane čak i u najmračnijim vremenima.
Iako tek osnovan, Olimpik je već u ratnoj 1993. godini osvojio memorijalni turnir „Asim Ferhatović Hase“ u futsalu i ušao u kantonalna takmičenja, gde su u osam mečeva postigli 28, a primili samo jedan gol. Sledeće godine plasirali su se među najbolje u regionu Tuzla, što im je donelo mesto u novoformiranoj Prvoj ligi BiH.
Nakon rata, klub je iskusio turbulentan razvoj – sezona 1995/96 donosi ispadanje iz elite, što je bio samo početak niza uspona i padova. Ipak, tokom vremena, Olimpik je postao poznat kao klub koji pruža šansu talentovanim igračima. Mnogi su svoje prve korake napravili upravo ovde – među njima i imena poput Almedina Hote, Zajka Zebe, Muamera Jahića, Seada Bučana i Samira Muratovića.
Jedan od najuspešnijih perioda bio je 2000–2002, kada je Olimpik u ujedinjenoj Premijer ligi BiH, pod vođstvom Borisa Bračulja i Jusufa Čizmića, uspeo da pobedi FK Sarajevo u poslednjem kolu i ostane u ligi. Ipak, već naredne sezone ponovo su ispali, a klub je počeo da tone, organizaciono i finansijski. Između 2002. i 2006., Olimpik je doslovno bio na ivici gašenja, sveden na entuzijazam nekolicine ljudi i igrača koji su dolazili bez plata, samo da bi klub opstao.
Preokret dolazi 2006. godine, kada funkciju predsednika preuzima Nijaz Gracić, bivši predsednik FK Sarajevo i uspešan biznismen. U tom trenutku, klub je bio bez stadiona, bez opreme, sa nagomilanim dugovima – ali i sa jasnim ciljem: povratak u Premijer ligu BiH. Gracić je zajedno sa saradnicima počeo da stabilizuje klub, rešava dugove i formira tim. Do kraja sezone 2007/08. Olimpik se plasirao u Prvu ligu Federacije BiH, a sezonu kasnije, 2008/09, i u Premijer ligu, što je bio istorijski podvig.
Najveći trofej u klupskoj istoriji stigao je 2014/15, kada su „Vukovi“ osvojili Kup Bosne i Hercegovine, pobedivši u finalu Široki Brijeg. Klub je tako postao jedan od retkih iz Sarajeva koji je osvajao nacionalni kup, pored FK Sarajevo i FK Željezničar.
Olimpik je tokom godina imao nekoliko pokušaja da se plasira u evropska takmičenja, a najbliži su bili u sezoni 2010/11 i 2011/12, kada su završavali na petom mestu, na samo nekoliko bodova od UEFA zone. Kratak evropski izlet desio se 2015. godine kada su nastupili u kvalifikacijama za Evropa ligu, ali su eliminisani od Spartaka iz Trnave na osnovu pravila gola u gostima.
Stadion Otoka, na kojem su igrali domaće utakmice, godinama je bio predmet planova za modernizaciju. Iako je najavljena velika rekonstrukcija 2010. godine, do nje nikada nije u potpunosti došlo. Tek 2024. godine, stadion je u potpunosti renoviran zahvaljujući podršci Opštine Novi Grad, a danas ga koristi novi klub OFK Olimpik Novi Grad, koji je osnovan nakon što je prvobitni Olimpik formalno ugašen 2021. godine.
Klupske boje bile su tamnozelena i bela, a dresovi su često varirali između osnovne kombinacije i zlatnih alternativnih garnitura. Grb kluba sadržavao je četiri bele i tri zelene pruge, fudbalsku loptu, ime kluba i dve siluete vukova – simbolično povezujući klub sa Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, po kojoj je i dobio ime.
Iako više ne postoji kao aktivni profesionalni kolektiv, FK Olimpik Sarajevo ostaje važan deo sportske istorije Sarajeva – klub koji je nastao u vihoru rata, prošao kroz sve faze rasta i borbe, osvojio nacionalni kup i izgradio identitet koji su godinama poštovali i prijatelji i rivali. Nasleđe Olimpika danas živi kroz uspomene, rezultate i novu generaciju koja možda jednog dana obnovi ime i duh „Vukova sa Otoke“.
H2: FK Sarajevo
Fudbalski klub Sarajevo osnovan je 24. oktobra 1946. spajanjem dvaju sarajevskih timova, Udarnika i Slobode, prvo pod imenom Torpedo, a zatim kroz nekoliko promena naziva sve dok 20. maja 1949. nije postao FK Sarajevo.
Od svog prvog nastupa u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije, u sezoni 1948/49, Sarajevo je tokom većeg dela postojanja bilo stalni član najviše lige, izuzavši samo dve sezone. U periodu SFRJ ostvarilo je najznačajniji uspeh osvajanjem titula šampiona 1966/67. i 1984/85. godine, čime je postalo prvi klub iz Bosne i Hercegovine koji je zabeležio takav uspeh u elitnom takmičenju na nivou cele države. U Jugoslovenskom kupu klub je dva puta bio u finalu, a u ukupnom poretku svih sezona Prve lige zauzima visoko šesto mesto.
Najveću slavu iz šezdesetih doneli su legendarni napadači Asim Ferhatović (Hase), strelac devetnaest golova u sezoni 1963/64, i Boško Antić i Vahidin Musemić, koji su ključni doprinos dali u osvajanja prvog nacionalnog prvenstva. Nakon te titule, Sarajevo je na evropskoj sceni, u Kupu šampiona 1967/68, pobedilo Omoniju iz Nikozije, da bi potom ispalo od Mančester junajteda.
Drugu titulu u bivšoj državi klub je osvojio u sezoni 1984/85, predvođen kreativnim dvojcem Predragom Pašićem i Safetom Sušićem, koji su postali ikone sarajevskog fudbala. Usponi i padovi pratili su FK Sarajevo i posle toga: klub je učestvovao u UEFA kupu, ali je najčešće bio eliminisan u ranim fazama.
Posle sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo je postalo jedan od stubova domaćeg fudbala. Premijer liguBiH osvojilo je pet titula (1998/99, 2006/07, 2014/15, 2018/19 i 2019/20), sedam puta osvajalo Kup, te jednom Superkup. Ubedljivo drži prvo mesto u sveukupnoj tabeli Premijer lige i najbrojniji je predstavnik iz BiH u evropskim takmičenjima, često se takmičeći u kvalifikacijama za Ligu šampiona i Ligu Evrope.
Domaće utakmice igra na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), koji prima 34.500 gledalaca i predstavlja najveći stadion u državi. Boje kluba su bordo i bela. Vlasnička struktura uključuje Vincenta Tana sa udjelom od 49,13% i Ismira Mirvića sa istim procentom, a Mirvić je i predsednik kluba. Poslednja zabeležena sezona 2023/24. donela im je četvrto mesto u Premijer ligi BiH, pod vođstvom trenera Zorana Zekića.
Sarajevo i danas uživa reputaciju najpopularnijeg kluba u zemlji, uz večitu rivalitet sa Željezničarom, čiji se susreti nazivaju „Vječiti derbi“ i predstavljaju najvatreniji derbi na prostoru BiH.
Treninzi i rad omladinske škole organizovani su na modernom Butmir training centru, dok prvi tim i dalje koristi Koševo za utakmice i treninge. Kroz istoriju kluba, brojni igrači i treneri iz Sarajeva postali su značajne figure na domaćoj i međunarodnoj sceni, a najbolji transferi Premijer Lige BiH u povijesti (prva četiri) ostvarena su upravo od strane ovog kluba.
H2: Fudbalski klub Vrbanjuša
Fudbalski klub Vrbanjuša je lokalni sarajevski klub osnovan 1967. godine u starogradskoj mahali po kojoj nosi ime. Klub je kroz decenije postao prepoznatljiv dio sarajevske sportske zajednice, sa posebnim fokusom na razvoj lokalnih talenata i očuvanje mahalnog sportskog duha.
Domaće utakmice FK Vrbanjuša igra na pomoćnom terenu stadiona Koševo, koji ima kapacitet od oko 1000 gledalaca. Klub trenutno nastupa u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, a iako djeluje na amaterskom nivou, njegova uloga u razvoju fudbala u Starom Gradu Sarajeva ostaje značajna.
Najveći takmičarski uspjeh FK Vrbanjuše zabilježen je krajem devedesetih, kada je klub izborio plasman u Prvu ligu Bosne i Hercegovine u sezoni 1998/99. Ipak, zbog brojnih izazova, uključujući odlazak ključnih igrača u veće klubove, tim nije uspio zadržati prvoligaški status i ispao je već nakon jedne sezone.
Kroz klub su prošla mnoga poznata imena domaćeg fudbala. Među njima se izdvajaju bivši reprezentativci i profesionalni igrači poput Almira Turkovića, Predraga Šimića, te istaknuti fudbaleri poput Taiba Torlakovića, Mirzeta Alagića, Ibrahima Kestendžića i Ante Tomića – Pite. Njihovi početci u Vrbanjuši svjedoče o važnosti ovog kluba kao rasadnika fudbalskih talenata.
Danas, FK Vrbanjuša nastavlja svoju misiju kao mjesto okupljanja mladih i sportskih entuzijasta iz srca Sarajeva, njegujući tradiciju, borbenost i ljubav prema fudbalu.
H2: NK SAŠK Napredak
Nogometni klub SAŠK Napredak Sarajevo ima izuzetno bogatu i kompleksnu istoriju, koja seže više od jednog stoljeća unazad. Njegovi temelji potiču još iz 1910. kada je osnovan Sarajevski amaterski športski klub (SAŠK), jedan od prvih sportskih kolektiva na ovim prostorima. Klub je u svojim ranim decenijama bio veoma aktivan na domaćoj fudbalskoj sceni, a već 1923. plasirao se u viši rang tadašnje Kraljevine SHS. Učestvovao je i u najranijim izdanjima državnog prvenstva, ostvarivši zapažene rezultate.
Tokom Drugog svjetskog rata SAŠK je nastupao u okviru liga koje su tada djelovale u sistemu NDH, gdje je više puta osvajao prvenstvo Sarajeva i bio najbolji među timovima iz Bosne i Hercegovine. Godine 1944. stigao je i do finala prvenstva NDH, ali je odlučujuća utakmica protiv HAŠK-a iz Zagreba otkazana zbog ratnih dešavanja, a prvenstvo ostalo bez zvaničnog pobjednika. Po završetku rata, kao i mnogi drugi klubovi koji su igrali u NDH ligama, SAŠK je rasformiran i zabranjen.
Nakon skoro pet decenija, 1995. dolazi do obnove SAŠK-a. Paralelno s tim, u Sarajevu djeluje i NK Napredak, klub koji je bio povezan s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak. Dvije uprave donose odluku da 1999. godine spoje resurse i formiraju novi klub – NK SAŠK Napredak. Ovaj spoj predstavlja jedinstvenu fuziju sportskog i kulturnog naslijeđa, a klub nastavlja takmičenje u Drugoj ligi Federacije BiH, gdje ubrzo ostvaruje i plasman u viši rang.
Zbog finansijskih poteškoća koje su pogodile klub početkom 2010-ih, SAŠK Napredak je ušao u saradnju sa FK Famos iz Hrasnice. Klub je privremeno nastupao pod zajedničkim imenom Famos-SAŠK Napredak, ali je sportski i pravni kontinuitet preuzeo Famos. Nakon jedne sezone pauze bez seniorskog tima, SAŠK Napredak se 2012. vraća na teren i nastavlja takmičenje u Kantonalnoj ligi Sarajevo.
U klubu aktivno djeluju i omladinske selekcije – pioniri, kadeti i juniori – koje se takmiče u okviru kantonalnih i federalnih liga. Mnogi mladi igrači koji su prošli kroz omladinsku školu kasnije su zaigrali za seniorski tim, a neki od njih ostvarili su zapažene profesionalne karijere. Među najpoznatijima su bivši reprezentativci i profesionalci poput Nijaza Mulahmetovića i Kenana Hreljića.
NK SAŠK Napredak svoje domaće utakmice igra na stadionu Doglodi u Sarajevu, čiji kapacitet iznosi oko 400 gledalaca. Klub nosi bijelo-plave boje, a njegov identitet je spoj bogate tradicije, lokalne zajednice i posvećenosti fudbalskom razvoju.
H2: Fudbalski klub SFK2000
Ženski fudbalski klub SFK 2000 Sarajevo je najtrofejniji ženski klub u Bosni i Hercegovini i jedan od najprepoznatljivijih ženskih sportskih kolektiva u regionu. Klub je osnovan 18. juna 2000. godine, a od samog početka se istakao ozbiljnim pristupom radu, jasnom sportskom vizijom i potpunom posvećenošću razvoju ženskog fudbala.
Svoje domaće utakmice SFK 2000 igra u modernom trening centru Butmir u Sarajevu, a klupske boje su bordo i bijela. Klub je od 2015. godine formalno povezan s FK Sarajevo, čime je preuzeo identitet – boje, grb i podršku – partnerskog muškog kluba. Ovim potezom dodatno je ojačana pozicija SFK-a u domaćem sportskom sistemu.
Od osnivanja do danas, SFK 2000 dominira ženskom Premijer ligom BiH, osvojivši čak 22 titule prvaka Bosne i Hercegovine, uz 20 trofeja Kupa BiH. Ovaj niz neprekidnih osvajanja titula u periodu od preko dvije decenije čini SFK 2000 apsolutnim rekorderom na domaćoj sceni.
Klub redovno učestvuje i u evropskim takmičenjima. Još od 2003. godine nastupa u UEFA-inim ženskim takmičenjima, a najdalje je stigao do šesnaestine finala Lige šampiona, suočavajući se sa velikim evropskim imenima poput Chelsea-ja, Zvezde iz Perma i Rossiyanke. U sezoni 2012/13, kao domaćin kvalifikacione grupe u Sarajevu, SFK je ostvario istorijski plasman u nokaut fazu, što je bio jedan od najvećih uspeha ženskog klupskog fudbala u BiH.
U evropskim sezonama 2016/17 i 2018/19, SFK 2000 je ponovo stigao do šesnaestine finala, ali je eliminisan od ruskih i engleskih predstavnica. Uprkos teškim žrebovima, klub je stekao reputaciju ozbiljnog i disciplinovanog tima, sposoban da se takmiči s etabliranim evropskim velikanima.
Na čelu kluba već godinama je Samira Hurem, ujedno i predsjednica i glavna trenerica tima. Njena predanost, iskustvo i vizija ključni su stubovi uspjeha kluba. Pod njenim vođstvom, SFK 2000 je razvio i snažnu omladinsku bazu, iz koje dolazi veliki broj igračica koje danas čine okosnicu reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujući međunarodnim vezama, projektima društvene odgovornosti i sportskom ugledu, klub predstavlja važan ambasador BiH u evropskom fudbalu.
H2: Fudbalski klub Vratnik
Fudbalski klub Vratnik je lokalni sarajevski klub s bogatom tradicijom, osnovan još 1936. godine. Smješten u jednom od najstarijih dijelova glavnog grada Bosne i Hercegovine, ovaj klub je kroz decenije postao simbol sportskog entuzijazma i zajedništva u mahali Vratnik.
Tokom svoje istorije, FK Vratnik je većinom nastupao u nižim rangovima bosanskohercegovačkog fudbala, ali to ga nije spriječilo da izgradi prepoznatljiv identitet i vjernu lokalnu bazu navijača. Najznačajniji trenutak u istoriji kluba desio se kada je stigao do šesnaestine finala Kupa maršala Tita, što je bio ogroman podvig za tada mali klub.
Domaće utakmice Vratnik igra na pomoćnom terenu stadiona Koševo, sa kapacitetom od oko 1000 gledalaca. Klupske boje su zelena i bijela, koje odražavaju duh grada, ali i ponos lokalne zajednice.
FK Vratnik je poznat i po svojoj ulozi u njegovanju sportskog naslijeđa Sarajeva. U saradnji sa Fudbalskim savezom BiH, svake godine organizuje Memorijalni turnir „Asim Ferhatović Hase“, čime odaje počast jednom od najvećih fudbalskih imena koje je ikada ponijelo dres Sarajeva – a koje je, zanimljivo, svoje prve fudbalske korake napravilo upravo u Vratniku.
Niz poznatih fudbalera prošao je kroz ovaj klub – između ostalih, Asim Ferhatović, Mehmed Janjoš, Damir Hadžić i Emir Obuća, koji su kasnije ostvarili zapažene karijere na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Klub ima i posebno mjesto u sarajevskoj urbanoj kulturi – poznati bend Zabranjeno pušenje u jednoj od svojih pjesama duhovito poručuje: „Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku„. Iako izrečena s dozom humora, ova stihovna opaska samo potvrđuje da je FK Vratnik daleko više od običnog kluba – on je dio gradske legende.
Danas, FK Vratnik nastupa u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, nastavljajući svoju dugu tradiciju i pružajući priliku novim generacijama da osjete ljubav prema fudbalu, borbenost i duh mahalnog sporta.
H2: Nogometni klub Pofalićki
Fudbalski klub Pofalićki Sarajevo je dugogodišnji predstavnik sarajevskog amaterskog i niželigaškog fudbala, sa tradicijom koja seže još u 1936. godinu. Klub je osnovan u istoimenom naselju Pofalići, te kroz decenije predstavlja važan sportski kolektiv u lokalnoj zajednici.
Tokom većeg dijela svoje istorije, FK Pofalićki je nastupao u nižim rangovima takmičenja, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i nakon nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ipak, ljubav prema fudbalu, stabilna lokalna podrška i posvećenost radu sa mlađim selekcijama održali su klub aktivnim i prepoznatljivim na nivou Kantona Sarajevo.
Jedan od značajnijih trenutaka u novijoj istoriji kluba desio se u sezoni 2013/14, kada je FK Pofalićki osvojio Prvu ligu Kantona Sarajevo, nakon trijumfa u finalu play-offa protiv ekipe SAŠK Napredak. Ova titula je bila potvrda kontinuiteta i napretka, kao i nagrada za rad igrača i stručnog štaba.
Danas, klub se takmiči u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, gdje nastoji afirmisati mlade fudbalere iz lokalne sredine i zadržati status stabilnog člana kantonalnog fudbala. Klupske boje su plava i bijela, a tim utakmice igra na lokalnom terenu unutar grada.
FK Pofalićki i dalje njeguje sportski duh zajednice iz koje je ponikao, ponosno čuvajući naslijeđe koje traje gotovo cijeli vijek.
H2: Nogometni klub Biser
Omladinski fudbalski klub Biser 96, poznatiji kao OFK Biser 96, predstavlja sarajevski sportski kolektiv osnovan 1996. godine, sa jasnim fokusom na rad s omladinom i razvojem fudbalskih talenata. Klub je nastao s idejom da pruži mladim igračima iz Sarajeva priliku da se bave sportom i razvijaju kroz zdravu sportsku atmosferu, a do danas je zadržao svoju prepoznatljivu ulogu u lokalnoj fudbalskoj zajednici.
Biserovci su najveći dio svoje istorije proveli u nižim ligama bosanskohercegovačkog fudbala, s akcentom na Prvu ligu Kantona Sarajevo, gdje se i danas takmiče. Uprkos skromnom budžetu, klub je kroz godine iznjedrio brojne igrače, kako u omladinskim, tako i u seniorskim selekcijama.
Zelena i žuta su tradicionalne klupske boje, a kroz više od dvije decenije postojanja, dres ovog kolektiva nosili su brojni mladi fudbaleri. Među najpoznatijima su Haris Duljević, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, te Eldar Hasanović, koji je ostvario zavidnu profesionalnu karijeru.
OFK Biser 96 ostaje vjeran svojoj misiji da sport učini dostupnim djeci i omladini iz Sarajeva, uzgajajući nove generacije igrača i pružajući im osnovu za dalji napredak, bilo u profesionalnom sportu ili kroz sportski način života.
U Sarajevu se nalaze još neki amaterski klubovi i škole nogometa koje igraju kantonsku ligu
- Fudbalski klub Respekt
- Fudbalski Klub El-Tarik
- Fudbalski klub Saobraćajac
Na kraju ove teme o sarajevskim nogometnim klubovima predlažemo vam da se opustite uz sportsko klađenje (pisali smo i o najboljim sistemima za klađenje), i uz malo sreće ostvarite lepe dobitke. Dodatno se možete zabaviti ako volite klađenje uživo ili loto klađenje (dobro je da znate koji su nabolji loto sistemi), samo pre toga pogledajte načine uplate.
A ako želite da čitate još neke Formuline blogove, svakog meseca objavljujemo nove zanimljive teme. Pogledajte, recimo, interesantne fudbalske biografije:
- biografiju Dušana Bajevića
- biografiju Pepa Guardiole
- biografiju Andyja Bare
- biografiju Zdravka Mamića
- biografiju Neymara
Naravno, u blog sekciji naći ćete i mnoge druge teme iz raznih sportova, tako da nas redovno pratite.