H1: Istorija Olimpijskih igara – kada su održane prve moderne Olimpijske igre?

Istorija Olimpijskih igara dijeli se na dvije velike cjeline i to na Antičke Olimpijske igre za koje se vjeruje da su započele s održavanjem 776. godine p.n.e. i moderne Olimpijske igre s početkom od 1896. godine.

Prve moderne Olimpijske igre održane su 1896. godine simbolično u Atini, na području gdje su se odigravale i prije nekoliko hiljada godina. Vremenom su napredovale, pravila su pooštrena, uključene su nove sportske discipline, pojedine su izbačene, uključena je konkurencija za žene i mnogo čega drugog.

Ljetnje Olimpijske igre u Parizu 2024. godine biće 33. po redu i s nestrpljenjem se očekuju, a hajde da vidimo kako je tekao razvoj ovog takmičenja i kako je to sve izgledalo u davnoj i ne tako davnoj prošlosti, prije 2.800 i prije 120 godina.

H2: Prve Olimpijske igre 776. godine p.n.e. – Antičke Olimpijske igre

Prve Olimpijske igre održane su 776. godine p.n.e. ili da budemo još precizniji, postoje određeni pisani tragovi koji potencijalno mogu da potkrijepe datu tvrdnju.

Zanimljivo je da postoji i druga tvrdnja i potencijalni dokaz prema kojima su igre možda bile održavane i mnogo ranije, čak 1.500 godina p.n.e. Naime, pronađena je iskopina u vidu pločice u Olimpiji na kojoj piše: “Asklepijad, penatletičar posvećuje ovaj disk Zevsu na 225. Olimpijadi”, a kako su igre održavane na svake 4 godine, računicom se dolazi do zaključka da su vjerovatno prve i održane znatno ranije, odnosno oko 1.500 godina p.n.e.

Prema predanju, odgovor na pitanje kako su nastale Olimpijske igre, leži u tome da je Herakle, Zevsov sin, u očevu čast nakon ispunjenja svih 12 zadataka osnovao prve igre.

Takmičenje je imalo veliki kulturološki i društveni uticaj u antičko doba.

O tome koliko je bilo značajno za stanovništvo Antičke Grčke, dovoljno govori i podatak da su se u vrijeme održavanja uvijek sklapala privremena prijateljstva između zaraćenih polisa (gradova/država), kako bi takmičari, posjetioci i vjernici mogli nesmetano da dolaze na takmičenje.

Igre su bile održavane u čast boga Zevsa i bile su parametar za mjerenje vremena. Ujedno, nakon njih se otpočinje i s organizacijom brojnih drugih događaja, kao što su Pitijske i Delfijske igre, koje su bile u vezi s muzikom, umjetnošću, plesom, poezijom i pozorištem.

Igre su bile prilika za spajanje i makar na kratko ujedinjavanje ljudi iste vjeroispovijesti i govornog područja, iako su u ratu bili na suprotnim stranama.

Svetilište kod koga su održavane igre dobilo je ime po planini Olimp, najvišoj planini u kopnenom dijelu Grčke, gdje su prema grčkoj mitologiji živjeli najveći grčki bogovi. Osim igara, odigravali su se i ritualni vjerski obredi, kao što su Eleusinske misterije, zarad odavanja počasti Demetri i Persefoni.

Sportisti su bili muški građani polisa iz svih krajeva tadašnjeg grčkog svijeta (od daleke Španije na zapadu, do Crnog mora na istoku). Žene nisu smjele da učestvuju u muškim igrama, ali su se takmičile na Heraejama, igrama u čast boginje Here.

Sportisti su mogli da se takmiče u donekle u svojoj osnovi sličnim, ali opet po pravilima drugačijim sportskim disciplinama: rvanje, borba pesnicama, trčanje na kraćim i dužim relacijama, pankration kao mješavina rvanja i borbe pesnicama, konjske trke, petoboj.

Igre su održavane na svake 4 godine, baš kao i danas, sve dok ih rimski car Teodosije I nije zabranio iz vjerskih razloga u 4. vijeku nove ere, s obzirom da su smatrane naslijeđem paganskih vremena.

H2: Pripreme za prve moderne Olimpijske igre

Novija istorija Olimpijskih igara počinje da se piše onog trenutka kada Pjer de Kuberten svojim predanim radom otpočinje s procesom obnavljanja ove tradicije antičkog doba.

Pjer de Kuberten je bio sportista, pedagog i istoričar, koga je pokrenula ideja za oživljavanjem sportskog pokreta koji će ujediniti sportiste u različitim disciplinama iz cijelog svijeta. Prvi put ideju nalik ovoj pominje na sjednici “Unije francuskih sportista” 1892. godine kada je upravo zbog njega bilo govora o nekoj vrsti takmičenja mladih iz cijelog svijeta, ujedno i zarad smanjenja ekonomskih i političkih tenzija na globalnom nivou.

Ključni korak u kreiranju međunarodnog saveza za okupljanje sportista iz zemalja širom svijeta dešava se 1893. godine prilikom osnivanja “Svjetskog sportskog kongresa”, koji je od 16. juna 1894. započeo rad kao “Osnivački kongres Međunarodnog olimpijskog komiteta”.

Kongres je uspio da okupi 79 delegata iz 12 zemalja s ukupno 49 sportskih organizacija, kao i 21 zemlju posmatrača. Na 8. dan zasjedanja osnivačkog kongresa, 23. juna 1894. godine, dolazi i do konstruisanja “Međunarodnog olimpijskog komiteta”.

Komitet je imao 15 članova iz 12 zemalja, među kojima su bile Argentina, Belgija, Velika Britanija, Grčka, Italija, Mađarska, Novi Zeland, Rusija, SAD, Francuska, Češka i Švedska.

Samo neke od najvažnijih odluka bile su da prve moderne igre budu održane u Atini 1896. godine i da se održavaju na svake četiri godine. Takođe za predsjednika MOK-a (Međunarodnog olimpijskog komiteta) odabran je Dimitrios Vikelas, a Pjer de Kuberten postaje generalni sekretar. Francuz postaje predsjednik komiteta odmah nakon igara u Atini, dok se na toj poziciji zadržao do 1925. godine.

Kuberten je prvobitno bio protiv toga da se igre održe u Atini, jer je strahovao od potencijalne nemogućnosti Grčke da organizaciju sprovede na zadovoljavajućem nivou. Međutim, kolega iz Grčke, Vikelas, uvjerava ga u suprotno. Takođe, finalnom dogovoru je vjerovatno pomogla i činjenica da su naredne igre zakazane baš za Pariz.

Evo i nekih olimpijskih pravila donesenih na prvom kongresu:

  • Prema 1. članu je u interesu Međunarodnog kongresa da igre zažive u modernom obliku pod okriljem tradicije;
  • Prema 2. članu se ukazuje da svaka zemlja treba da “šalje” svoje najbolje predstavnike i da oni moraju biti državljani zemlje čije boje zastave brane;
  • Prema 3. članu je određeno i koje igre će biti zastupljene: atletika u koju spadaju bacanje, skakanje, trčanje i dizanje tereta, zatim sportovi na vodi u šta spadaju jedrenje, veslanje i plivanje, nakon toga klizanje, mačevanje, rvanje, boks, streljaštvo, gimnastika, biciklizam i konjički sport;
  • Prema 4. članu je utvrđeno da u svim takmičenjima osim u mačevanju mogu učestvovati samo amateri;
  • Prema 5. članu je utvrđeno da je komitet u nadležnosti da isključi sve zemlje i takmičare koji krše pravila.

Primećujete i sami kako su se pravila do danas značajno promijenila i proširila, dok je MOK bila i ostala jedna od najvažnijih organizacija u svijetu sporta na globalnom nivou.

H2: Prve moderne olimpijske igre 1896. godine

Prve moderne igre održavaju se 1896. godine na stadionu Panatinaiko u Atini od 6. do 15. aprila.

Učestvovalo je 14 država s ukupno 241 predstavnikom, koji su se takmičili u 9 sportova i 43 sportske discipline.

Grčka vlada je uz pojedine privatne donore bila glavni finansijer takmičenja. Pobjednici su kao nagrade dobijali srebrne medalje, maslinove grančice i diplome, a drugoplasirani takmičari bakrene medalje, lovorovu grančicu i diplomu. Kasnije se nagrade mijenjaju u zlatne, srebrne i bronzane medalje, pa ih retroaktivno dobijaju i učesnici prve olimpijade.

Najuspješniji su bili takmičari iz Grčke s 46 medalja, dok su najviše srebrnih (tada računatih kao danas zlatnih) osvojili predstavnici SAD – 11.

H2: Olimpijske igre istorija i razvoj – najvažniji događaji za takmičenje

Razvoj igara prema najvažnijim događajima i godinama kada su se desili:

  • Na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine su se prvi put takmičile žene, a prva ženska šampionka bila je teniserka Šarlot Kuper. Učestvovalo je 22 žene u pet sportova, ali samo su tenis i golf imali discipline rezervisane samo za žene. Od tada, učešće žena u Olimpijskim igrama značajno je poraslo, dok je skoro jednak broj predstavnika oba pola zabilježen na igrama u Tokiju 2021. godine. Međunarodni olimpijski komitet (MOK) nastoji da poveća broj ženskih događaja, a u Londonu 2012. godine žene su prvi put takmičile u svim olimpijskim sportovima;
  • U Sent Luisu je 1904. godine uvedena praksa dodjeljivanja zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja;
  • Te iste igre obilježile su i učešće prvog poznatog sportiste s invaliditetom, Džordža Ejzera, koji je osvojio šest medalja u gimnastici;
  • Na igrama u Stokholmu 1912. su prvi put učestvovali takmičari sa svih pet kontinenata, što simbolizuje pet olimpijskih krugova. Tada su se žene prvi put takmičile u plivačkim disciplinama;
  • Umetnička takmičenja su od 1912. do 1948. godine bila dio igara, na inicijativu Pjera de Kubertena. Medalje su dodjeljivane za djela povezana sa sportom u pet kategorija: arhitektura, književnost, muzika, slikarstvo i vajarstvo;
  • Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. godine u Šamoniju, u Francuskoj, a iste godine su u Parizu prvi put izgrađena olimpijska sela, što je postala praksa za sve naredne igre;
  • Igre 1936. godine u Berlinu i Garmiš-Partenkirhenu bile su prve koje su prenošene uživo, ali su istovremeno služile kao propagandno sredstvo nacističke Njemačke;
  • Poslije Drugog svjetskog rata, 1948. godine, Olimpijske igre su označene kao „Igre obnove“;
  • Tokom 1952. godine, Zimske igre u Oslu su prvi put otvorene od strane žene, princeze Ragnhild iz Norveške;
  • Prve Paraolimpijske igre održane su 1960. godine u Rimu, uporedo s Olimpijskim igrama;
  • Igre u Grenoblu 1968. bile su prve koje su prenošene uživo u boji;
  • Olimpijske i Paraolimpijske igre se od 1988. godine održavaju u istom gradu;
  • Značajna promjena dogodila se 1994. godine kada je odlučeno da se Zimske igre više ne održavaju iste godine kada i Ljetnje Olimpijske igre;
  • Na Igrama u Atlanti 1996. su prvi put učestvovale sve nacionalne olimpijske komisije;
  • Ljetnje i Zimske omladinske Olimpijske igre prvi put su održane 2010. i 2012. godine;
  • Izmjene Olimpijske povelje 2003. i 2014. godine uključivale su koncept naslijeđa i antidiskriminaciju, što je potvrdilo opredjeljenje za promociju ljudskih prava i obrazovanje.

Danas je Olimpijada jedan od najvećih sportskih događaja na svijetu, okuplja veliki broj sportista iz mnogo zemalja, a pogledajte i koji su to Olimpijski sportovi za OI 2024. godine, među kojima ima i nekih novih, veoma interesantnih disciplina.

Ukoliko želite da praćenje sportskih događaja s Olimpijade podignete na još viši nivo i dodatno povećate uzbuđenje, ali i ostvarite mogućnost da uz malo sreće osvojite lijepe dobitke, pratite najbolje kvote za sportsko klađenje na sve sportove i fantastičnu ponudu igara na Formuli.